Prostorni plan uređenja
Prostorni plan uređenja Općine Garčin nalazi se na stranicama Zavoda za prostorno uređenje Brodsko-posavske županije na slijedećoj poveznici:
Geografski položaj
Općina Garčin smještena je na istočnom dijelu Brodsko-posavske županije. Središte a ujedno i sjedište Općine udaljeno je svega 15-ak kilometara od središta županije.
Općina čini jednu cjelinu sa svojih 8 naselja: Vrhovina, Klokočevik i zaselak Surevice dio su sjevernog dijela Općine smješteni na rubu šumske vegetacije podno južnih obronaka Dilj gore, zatim Trnjani, Selna, Garčin i Sapci, sela smještena na glavnoj prometnici županijske ceste Slavonski Brod-Vrpolje, te Zadubravlje i Bicko Selo, sela koja se nalaze u južnom dijelu Općine Garčin. Sama Općina nalazi se u okruženju Općina Bukovlje, Gornja Vrba, Klakar, Oprisavci i Donji Andrijevci koja pripadaju Brodsko-posavskoj županiji, te Općina Trnava i Levanska Varoš iz susjedne Osječko-baranjske županije.
Sam smještaj čitave Općine, njezina lokacija, vrlo dobra cestovna i željeznička povezanost u svim pravcima regije produkt su vrlo visokog broja naseljenosti u Općini Garčin.
Prema zadnjem popisu stanovništva 2011. godine u Općini Garčin živi 4.806 stanovnika što samu Općinu ubraja među veće Općine na području Brodsko-posavske županije.
Općina je smještena između južnih padina obronaka Dilj gore i savske ravnice, a naselja koja su podignuta uglavnom uz prometnice i lokalne ceste izgrađena su na oko 100 m nadmorske visine.
Površina Općine iznosi 9600 ha, a na ukupnu površinu obradivog zemljišta otpada 5343 ha. Od toga 4186 ha su oranice, 411 ha voćnjaci, 57 ha vinogradi, 946 ha livade i 2719 ha su površine pod šumom.
Stanovnici Općine Garčin isključivo se bave poljoprivredom, a ono nepoljoprivredno stanovništvo isključivo su dnevni migranti zaposleni u obližnjem Slavonskom Brodu na poslovima državnih dužnosnika, ugostitelja, prodavača, radnici u metalskoj i drvnoj industriji, zdravstvu i sl.
Od značajnijih gospodarskih a ujedno kulturnih, obrazovnih i vjerskih objekata koji su u službi žiteljima Općine Garčin izdvojili bismo:
- osnovna škola «Vjekoslav Klaić» u Garčinu
- ambulanta opće i stomatološke medicine Doma zdravlja Slav. Brod
- ljekarna
- župa Sv.Mateja u Garčinu
- župa Sv. Marka u Trnjanima
- općinska uprava
- matični ured
- poštanski ured u Garčinu i Trnjanima
- kulturno športski rekreacijski centar i bazeni u Selni
- DVD Garčin i Klokočevik
- Lovačko društvo «Kuna«
- ranča „Ramarin“ Garčin
- izletište „Grabovac“
- brojne športske i druge udruge, te kulturno umjetnička društva
Naselja Općine Garčin
Povijest na području Općine Garčin
Gardun grad ( CASTELLUM GARCHYN ) utvrda koja se nalazila na istoimenom brdu iznad današnjeg Garčina.
Utvrda je bila smještena oko 5 km sjeverno od Garčina, u neposrednoj blizini današnjeg zaseoka Surevice. Gardun grad na ovom području prvi put se spominje u 15 stoljeću odnosno 1474.godine.
Kroz povijest naselje je nekoliko puta mijenjalo svoje ime te je 1630. imalo naziv GARCINO, 1660. GARCHINA, 1698. GARCSIN i GERGCSIN, 1708. GUERCINO GURCHUM, 1730. GARCHIN te 1769. GERCSIN. Neki precizniji zapisi o Gardun gradu danas nisu poznati niti dostupni.
Poznate osobe
Antun Akšamović
Rođen je 27. svibnja 1875. u Garčinu. Pučku školu završio je u svom rodnom mjestu, a gimnaziju u Vinkovcima 1895. Zatim odlazi na bogosloviju u Đakovo gdje je zaređen za svećenika 1899. Kao mladomisnik službovao je u Drenju i Đakovu.
Biskup Strossmayer ga šalje za prefekta dječjeg sjemeništa u Osijeku, a 1902. vraća ga u Đakovo za profesora morala i
pastirskog bogoslovlja na sjemeništu. Tu je službu obavljao 17 godina. Na čelu je izgradnje nove bogoslovije 1913./14. Godine 1915. biskup Ivan Krapac ga postavlja za rektora sjemeništa uz službu prefekta studija i sjemenišnog ekonoma. Iste ga je godine papa Pio X. postavio svojim komornikom, a papa Benedikt XV. ga 1920. imenuje Bosansko-srijemskim ili Đakovačkim biskupom, i 1923. apostolskim administratorom sjeverne Slavonije i Baranje do tada dijelova Pečujske biskupije.
Za vrijeme svog biskupovanja u izvanrednim je odnosima sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem i zato je od dvora dobio “orden sv. Save”. Nakon velikog požara 1933. biskup Akšamović ulaže velike napore u obnovi đakovačke katedrale, modernizira biskupsko vlastelinstvo mlinom, ciglanom, tvornicama špirita, novim nasadima vinove loze. Materijalno je pomagao neke fakultete na zagrebačkom Sveučilištu, druge prosvjetne i kulturne ustanove u Đakovu i Zagrebu. Zbog toga mu je Sveučilište u Zagrebu dodijelilo počasni doktorat 1926. iz teologije.
Pisao je različite članke, rasprave i poslanice koje su objavljivane u vjerskom tisku: Glasnik biskupije bosanske i srijemske, (1908./44.), Katoličkom lisut, (1924./25.), Životu s Crkvom (1930.), Nedjelji (1922.); te prosvjetnoj štampi, Hrvatska prosvjeta (1921.) i drugima.
Sa zagrebačkim nadbiskupom dr. Antunom Bauerom gradi u Zagrebu veliko Katoličko dječačko sjemenište, klasičnu Gimnaziju 1929. i Hrvatsku bogoslovnu akademiju.
Poslije Drugog svjetskog rata zalagao se za sređivanje odnosa između FNRJ i Katoličke Crkve, te Vatikana.
Na čelu Đakovačke i srijemske biskupije je 31 godinu, sve do 1951. kada je umirovljen. Umro je u Đakovu 7. listopada 1959. u 84. godini života.
Vjekoslav Klaić
Vjekoslav Klaić bio je veliki hrvatski povjesničar i pisac, a bio je i rektor zagrebačkog Sveučilišta. Prije četiri godine obilježena je 80. obljetnica njegove smrti i tom prigodom je sveučilišna profesorica u mirovini Mira Kolar-Dimitrijević napisala rad pod naslovom „Hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić i njegov doprinos odgoju Hrvata“. U tom je radu objavljen, i popraćen fusnotama, i tekst Vjekoslava Klaića iz 1917., „Desest zapovijedi majke Hrvatske“ kojeg u nastavku prenosimo.
Začuđujeće je to koliko je tekst nastao pred gotovo 100 godina i danas aktualan, ali još i više koliko je Vjekoslav Klaić u svojim razmišljanjima bio dalekovidan. Ako bismo svih deset zapovijedi trebali svesti na par riječi bile bi to riječi (zapovijedi): Radi, uči, ženi se, imaj djecu! Klaić ne plače i ne kuka nad sudbinom Hrvata, ne plače zbog prolivenog mlijeka, već jasno i glasno svom narodu poručuje da naprijed može samo radeći, učeći i množeći se. Iako naslov teksta asocira na biblijskih Deset zapovijedi , tekst je svjetovan, ali iz njega nepogrješivo izbija kršćanski duh hrvatskog naroda.
Vjekoslav Klaić: 10 zapovijedi hrvatskim sinovima i kćerima
- Govori hrvatski!
- Radi!
- Štedi!
- Budi umjeren i trijezan!
- Čuvaj zdravlje!
- Ženi se!
- Uči i napreduj!
- Budi svoj!
- Pomaži Hrvatu!
- Sve za domovinu, za Hrvatsku!
Zdravko Tomac
Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ bio je jedan od uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon Titove smrti. Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske).
U doba Domovinskoga rata Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećesiječanjskih izbora
2000. godine Tomac je opet na vlasti i u vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom članstva svoje stranke, kao i vodstvom, te u jesen 2003.
napušta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovkom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati.
Književno-publicistički rad
Zdravko Tomac je objavio preko 20 knjiga, u kojima raspravlja o više tema, među kojima dominiraju: manevri i potezi prve hrvatske višestranačke vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.); perfidija, zabludjelost i makinacije svjetske politike u
ratovima od 1991.; velikosrpski projekt, njegova sadašnjost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji Tomčevih predaka, Bosanskoj Posavini; uloga Franje Tuđmana u novijoj hrvatskoj povijesti.
Dobar dio Tomčevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je auktor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige.
Za šire čitateljstvo su intrigantni Tomčevi spisi s memoarskom notom koji se čitaju kao kronika burnoga doba stvaranja hrvatske države i borbe protiv srpskog imperijalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Tu prije svega valja izdvojiti:
- «Iza zatvorenih vrata» 1992.,
- «Tko je ubio Bosnu ?» 1994.,
- «Kako se stvarala hrvatska država» 1996.,
- «Prijepori o nacionalnom» 2003.,
- «Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava» 2004., Tuđmanova politička biografija
Dobavljeno iz http://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravko_Tomac